Prošle su dvije godine otkad je moje maleno stiglo na ovaj svijet. Iako je vrijeme proletjelo, prošle smo dug i naporan put od dojenčeta do djevojčice koja sve mora “Sama!”. Tako nam je i svaki razvojni korak bio mali uspjeh, još jedna zelena kvačica. Dijete je prohodalo i progovorilo...

Kada maštate o tome kako ćete jednog dana imati prekrasnu vjenčanicu i najljepše vjenčanje, vjerojatno baš u tom trenutku nemate u mislima dojenje. Barem ja nisam puno znala o dojenju prije svoje prve trudnoće. S dolaskom sretne vijesti da sam trudna počelo je i moje istraživanje o tih nevjerojatnih 9 mjeseci . Čitajući razne časopise, knjige i prateći forume  informirala sam se o mnogim stvarima pa tako i o dojenju.  Dojenje je bilo vrlo pozitivno prikazano a i samim time da je to najbolja hrana za bebu za mene dvojbe nije bilo, dojit ću svoje dijete i jedva sam čekala da naša avantura započne. Kada je konačno došao i taj dan da je moj sin odlučio upoznati svoju mamu nitko od mene nije bio sretniji. Porod je dobro prošao i dobila sam svog malog mirisnog smotuljka. I desila se ljubav na prvi pogled. Vito je bio najljepše dijete i nisam mogla pogled skinuti s njega. No vjerojatno ima nešto i u onome da ljubav ide kroz želudac pa je uskoro moj maleni smotuljak osim maminog dodira trebao i malo hrane. Sjetila sam se onih nasmiješenih mama iz časopisa koje doje svoje dijete te spremno i odvažno krenula  u taj pothvat jer izgledalo je to u časopisima prilično jednostavno. No moja stvarnost je ipak bila malo drugačija. Prvo pitanje je bilo: od kuda početi? Da prvo namjestim sebe pa njega ili njega pa sebe, kako da moju bradavicu smjestim u njegova malena usta i k tome da je još ispravno prihvati  i kako da sve to napravim prije nego što se jako rasplače??  Da nije došla medicinska sestra tko zna kako bi to završilo, ovako je moj Vito nakon prvog obroka sretno i zadovoljno zaspao.

Onaj trenutak kada se rodio moj sin, počeo je moj novi život, ali tek kada sam počela dojiti, shvatila sam dubinu života kao žena i majka. Dojenje je nezamjenjiva uloga i sreća svake majke. Ono stvara jedinstvenu vezu majke s djetetom i ostavlja vrijedna i neponovljiva sjećanja na njegovo najranije djetinjstvo. Majka kroz dojenje upoznaje svoje tek novorođeno dijete i daje mu mogućnost da upozna svijet na najljepši i najbezbolniji način. Ipak, za svoje sretne trenutke dojenja, ja sam se morala dosta potruditi. Ovo je moja priča.

Prvo tromjesečje mojeg djeteta, u mojim očima, vuklo se u nedogled. Bili smo zaokupljeni upoznavanjem, privikavanjem na novi režim, na brigu za drugo biće osim sebe, na učenje dojenja, spavanja. I jednom kad sam pridobila veću sigurnost, dobila sam i veću slobodu da mogu sa svojim djetetom uživati, skitati se, družiti i, evo, prva godina je protekla u hipu.