Pietro i ja smo prvi put došli na Grupu za potporu dojenja kada je on imao dva i pol tjedna. Iako sam za vrijeme trudnoće pročitala puno literature vezane uz temu majčinstva, kada je došao Pietro bila sam ispunjena brigom i strahovima: da li moje dijete spava dovoljno ili spava i previše, da li ga dojim na ispravan način, dobiva li dovoljno na težini… Stoga smo se Pietro i ja odlučili odazvati pozivu naše patronažne sestre i doći na Grupu.
Čim sam došla na Grupu znala sam da smo učinili pravu stvar. Desetak mama družilo se i izmjenjivalo iskustva držeći djecu u naručju, a tu je bila i naša patronažna sestra uvijek sprema dati stručan savjet i mišljenje. Shvatila sam da su moja pitanja i brige posve uobičajeni i da je sve što Pietro i ja prolazimo posve normalno. I već taj prvi susret sa grupom učinio je da postanem jedna smirenija i bolja mama. Dobila sam i obilje korisnih informacija o tome što nas još čeka u nadolazećim mjesecima.
Ali to nije sve. Iako se sastanci održavaju jednom mjesečno, mi mame i naši maleni nastavljamo se družiti i izvan Grupe. Zajedničke šetnje ili druženja po toplim domovima kad je vani hladno postala su svakodnevnica, a tako se sklapaju i prva prijateljstva.
Danas Pietro ima četiri mjeseca i oboje smo presretni što smo imali i još uvijek imamo mogućnost učiti i napredovati uz Grupu za potporu dojenja.
Marijana Horvatin, mama
