Tema koja se iznova ponavlja na druženjima dojilja je porod. I zaista, koliko žena, toliko je i različitih priča o porodu. Ono što se, doduše, ponavlja kroz svačiju priču jest bol, odnosno strah od boli.
Živimo u društvu u kojem je uklanjanje boli postala glavna zanimacija farmaceutskih tvrtki, etika liječnika uključuje umanjivanje odnosno uklanjanje boli pacijenata. Kada imate glavobolju – uzimate tabletu. Imate bolne menstruacijske cikluse – uzimate tabletu. Boli vas kralježnica – uzimate tabletu. Uslijed same usredotočenosti na uklanjanje boli, zaboravljamo da nam upravo njome tijelo odašilje različite poruke. Ako govorimo u globalu, zapadnjačko potrošačko društvo bavi se uklanjanjem simptoma, a često prezire uzroke koji su uvijek puno dublji i kojima se čovjek mora posvetiti na višoj razini, introspekcijom i poklanjanjem pažnje i vremena samome sebi. Sa problemima se treba suočavati. Ali da ne bih zašla u pretjerane klišeje, posvetit ću se naslovnoj temi.
Sve više žena danas razmišlja o ‘bezbolnom porodu’, odnosno o opciji dogovora poroda uz epiduralnu anesteziju. Također, na carski se rez, izuzev medicinski opravdanih slučajeva, u bolnicu dolazi kao na randevu. Iako ne želim nikoga uvrijediti, jer je pravo i sloboda svake žene na odluku kakav porod želi, prepustivši donošenje svih odluka liječnicima često zaboravljamo da je naše tijelo dovoljno opremljeno za izvođenje tog posve prirodnog procesa. Kad trudovi krenu, žena će roditi bez obzira bila ona pod liječničkim nadzorom ili ne.
Na trudove djeluje oslobađanje oksitocina – prirodnog hormona koji određuje kontrakcije tijekom trudova. Pritiskom djetetove glavice na vrat maternice u tijelu se proizvodi oksitocin koji omogućuje kontrakcije maternice, a kasnije u prvom kontaktu majke s djetetom luči se kolostrum, te kasnije i majčino mlijeko. Strah negativno utječe na stvaranje oksitocina. Kada smo preplašeni i trpimo bol, tijelo proizvodi hormon adrenalin koji u nama izaziva primitivnu reakciju „borba ili bijeg“. Uznemirenost pojačava bolove i usporava napredovanje trudova. Iz tog je razloga vrlo važno okružje u kojem će žena roditi, mir i potpora. U stanju stresa tijelo proizvodi endorfine koji nam pomažu prevladati bol. Fiksacijom na strah, adrenalin nas koči i onemogućava djelovanje prirodnih procesa olakšavanja boli.
Vrlo je bitno da se svaka žena prije poroda upozna sa navedenim kao i s tijekom poroda – kako onim unutarnjim, tako i s postupcima u bolnici u kojoj namjerava roditi, kako bi bila svjesna onoga što je čeka te joj ta situacija ne bi bilo potpuno strana i zastrašujuća. Također, u tih dugih devet mjeseci trudnoće žena ima priliku uspostaviti komunikaciju sa svojim djetetom koje postaje njen dio. Žene koje imaju problema s vlastitim vrednovanjem i prihvaćanjem vlastitoga tijela izraženim kroz različite poremećaje kao npr. bulimija, anoreksija, isto tako teško prihvaćaju dijete u vlastitoj utrobi po principu da „najprije treba voljeti sebe da bi mogao voljeti druge“. Kada krenu trudovi, žene zaborave da kroz porod nisu same te da upravo svojim ponašanjem odašilju poruke bebi. Često je ignorirana ženska intuicija koja nas vodi kroz životne procese.
I na kraju, da podijelim vlastito iskustvo. Pri dolasku u bolnicu bila sam nasmiješena pa me babica pitala jesam li sigurna da imam trudove, trudovi bole, a ja ih vjerojatno nemam jer rodilje nisu nasmijane pri dolasku u bolnicu. Na moje glađenje trbuha primila sam komentar da sam možda tako potaknula trudove, a nije joj palo na pamet da zapravo milujem i umirujem svoje dijete. Da, porod je bolio i cijelo tijelo mi se treslo, ali to su kontrakcije. Otkrit ću vam najbolji savjet koji sam dobila, od najboljeg autoriteta – moje mame: prilikom poroda mislima se treba usredotočiti na dolazak djeteta i radost koja slijedi kada konačno po prvi puta držite to maleno u naručju! Beba je ta koja ne poznaje ovaj svijet i treba vas svjesne i pune ljubavi. Naposlijetku, postoje puno gore vrste boli, a koje ne izviru iz ovog radosnog osjećaja.
Napisala: Tatjana Pavlic Blažon