Grupe za potporu dojenju organiziraju se širom svijeta po različitim modelim.U našoj zemlji grupe funkcioniraju na specifičan način.
Grupu obično osniva patronažna sestra koja pronalazi prikladan prostor na području lokalne zajednice (u dječjem vrtiću, mjesnoj zajednici, knjižnici, zdravstvenoj ustanovi, kućama majki), informira i potiče majke da se pridruže grupi te aktivno sudjeluje u radu grupe kao stručni koordinator sastanaka i svih drugih aktivnosti Grupe.
Majka-voditeljica grupe se izabire, a još češće prirodno ističe u grupi kao majka s najviše pozitivnog iskustva dojenja koje rado, s voljom i lakoćom dijeli s ostalima majkama i tako se prirodno nameće kao vođa grupe. Ona savjetuje majke koje tek počinju dojiti oslanjajući se na vlastito isustvo, samopouzdanje i izrazito pozitivan stav prema dojenju, pružajući im vlastitim primjerom podršku, ohrabrenje i vjeru da i one mogu uspješno dojiti svoje dijete, osnažujući ih da se odupru negativnih utjecajima iz okoline kojima su možda izložene.
Majka-voditeljica je empatična i topla, a istovremeno vrlo jasna i odlučna kada se zalaže za dojenje, zna i želi slušati druge i uvažavati različita mišljenja, teži širem sagledavanju problema i njihovom rješavanju na različite načine, ali uvijek u interesu očuvanja dojenja. Ona često motivaciju nalazi u želji da na svoj način doprinese uspostavljanju dojenju naklonjenog društva, odnosno jačanju kulture dojenja u zajednici.
Veseli ju rad u grupi i spremna je povremeno odvojiti vrijeme i izvan sastanaka kao bi telefonskim razgovorom, elektroničom poštom ili kroz odlazak u kućnu posjetu pružila savjet, pomoć i podršku majci koja je u potrebi.
Budući da redovito dolazi na sastanke i otvorena je i prihvaća pozitivna iskustva drugih majki iz grupe, često je u prilici uputi majku koja se susreće s nekom poteškoćom upravo na majku iz grupe za koju zna da je isti problem uspješno riješila.
Pri susretanju s problemima i pitanjima za koje nije sigurna da može dati ispravan savjet, majka-voditeljica se oslanja na stručnog koordinatora grupe-patronažnu sestru koja se tada uključuje u savjetovanje i iznalaženje najboljeg puta za uspješno prevladavanje poteškoće.
Nerijetko se majke ustručavaju preuzeti ulogu majke voditeljice, ponajprije zamjerajući si da nemaju dovoljno stručnog znaja stečenog formalnim obrazovanje. Pri tome zaboravljaju da su žene stoljećima prije uspijevale dojiti zahvaljujući u prvom redu prenošenju iskustava dojenja s generacije na generaciju: prabake, bake i majke su ih poučavale iskonskom iskustvenom umijeću dojenja, podržavajući ih i pomažući im uz čvrst izvorni stav da je dojenje prirodno, moguće i najzdravije.
Danas, kada potpora višegenercijskih obitelji uglavnom izostaje, kada majka po dolasku iz rodilišta naiđe na nesigurnosti i poteškoće, uz često isto tako neiskusnog i nesigurnog partnera i baku koja je prisutna možda samo tjedan-dva, a i sama ima kratko iskustvo dojenja, svi skupa imaju potrebu za snažnom podrškom koji mogu i trebaju dobiti od zdravstvenih djelatnika i laika koji su osposobljeni da pružaju ovakve oblike podrške. To su ponajprije patronažne sestre, medicinske setre i liječnici iz pedijarijskih ordinacija, Grupe za potporu dojenju te djelatnici (volonteri) različitih Udruga koje promiču dojenje i unaprijeđenje zdravlja djeteta, majke i cijele obitelji. U tom smislu su Grupe za potporu dojenju uglavnom lako dosupne grupe samopomoći i osnaživanja kroz omogućavanje pružanja pomoći majke-majci, a uz stručnu pratnju i usmjeravanje.
Svaka majka koja je dugo i uspješno dojila, a naročito ukoliko je dojila više djece i susrela se s različitim poteškoćama koje je uspješno prebrodila, uz dobru volju i solidne komunikacijske vještine može biti uspješna voditeljica grupe. Ona može pomagati i cijeli svoj život majkama oko sebe koje žele dojiti i tako doprinosti širenju mreže žena koje mogu, hoće i znaju pomoći i podržati kada je najpotrebnije. Zauzvrat će dobiti pregršt divnih iskustava, osjećaje zadovoljstva i ispunjenja i doživjeti osobni rast od kojega će velike dobrobiti osjetiti i njena vlastita obitelj. Prekrasno je susresti i osjetiti zahvalnost obitelji kojoj se pomoglo i tako doprinjelo očuvanju i unapređenju njihovog zdravlja i zdravlja društva u cjelini.