Ime mi je Željka. Voditeljica sam navedene Grupe potpore dojenju već duže od tri godine. Diplomirana sam učiteljica i imam 30 godina. Stanujem u malenom mjestu blizu Kutine u kojem ima mnogo Čeha i Slovaka. Udana sam i ponosna majka dva dječaka (3,4 godine i 3 mjeseca). Prvog sina dojila sam do godine dana iako sam se vratila na radno mjesto kada je navršio osam mjeseci (planirala sam dojiti i duže, ali on više nije bio zainteresiran). Drugog dojim već tri mjeseca iako su mi ga sa pet dana starosti zabranili dojiti zbog žutice. Ta agonija neprestanog izdajanja i blagog prokuhavanja mog mlijeka pa hranjenje na bočicu trajala je punih šest dana. Ali bila sam uporna i nisam odustajala od dojenja znajući za sve njegove dobrobiti.
Ideja o osnivanju grupe potpore dojenju počela je već prilikom prve posjete mom domu naše patronažne sestre Ljerke Burazin. To je bilo u ožujku 2011. godine. Naime, uz mene, u našem malom mjestu tada je bilo četiri bebice i još dvije trudnice!!! Meni i ostalim navedenim mama ideja patronažne sestre odmah se svidjela, jer ionako smo se družile cijeli život, a još i više tijekom trudnoće. Prve susrete održavale smo u mom dnevnom boravku i to još isto ljeto. Susreti su bili neformalni i bila su prava druženja mama. Brdo mama u mojoj kući, svaka s bebom i još puno starije djece – buka i svakakvi zvukovi, ali u svemu se najviše čuje smijeh mama i djece. Često su nam se znale pridružiti i naše trudne prijateljice ili mlade mame pa nas je znalo biti i dvadesetak.
Prema savjetu sr. Ljeke mene smo imenovali za voditeljicu, osmislili ime grupe te se registrirali u HUGPD kao prva Grupa u našoj županiji. Bez problema smo dobili pisanu dozvolu za održavanje druženja u Dječjem vrtiću u Međuriću i to svaki zadnji četvrtak u mjesecu u 17,00 sati. (Zahvaljujemo se tadašnjem gradonačelniku gosp. Davoru Žmegaču te ravnateljici Dječjeg vrtića Kutina, gđi. Jasni Borovnjak za dozvolu korištenja navedenog prostora.)
To što dolaskom na druženje dobivate ne može se usporediti s knjigama, forumima te informacijama od mama ili baka (koje su većinom zastarjele). Druženje s trudnicama ili majkama djece iste starosti kao vaše (uz prisutstvo patronažne sestre) neprocjenjiva je pomoć za sve probleme s kojima se mama trenutno može susresti, od običnih pitanja kao gdje je što na sniženju pa do važnih informacija o dojenju koje samo stručnjak može dati. Teme koje se obrađuju same odabiremo prema trenutnim problemima koji nas pate. Kada si majka po prvi put uistinu ti nekad jednostavno treba samo razgovor s nekim u istoj situaciji (jer te nitko drugi ne može tako dobro razumjeti i utješiti, je nije u istoj situaciji) ili topla riječ, a to ova grupa pruža. Suprug i obitelj su naravno tu, ali nije to uvijek dovoljno. Nekad i majci i djetetu jednostavno treba promjena sredine i ljudi, a grupa nudi i to. Svi pričaju da je dojiti lako i da to ide samo od sebe, ali vrlo često to nije tako. Treba tu imati puno upornosti, znanja i prilagodljivosti. I ja sam kao majka imala nekoliko kriza koje mi je upravo ova Grupa pomogla uspješno prebrodit. I mogu reći i to da se sada, kao majka drugi puta, opet osjećam kao početnik u dojenju i da mi potpora uvijek dobro dođe. Svako dijete je drugačije i ponekad je upravo to prepreka dojenju.
Sudjelovanje u Grupi potpore dojenju za mene je uistinu jedno lijepo iskustvo koje bih preporučila svakoj majci, ali i trudnici (posebno onima u prvoj trudnoći). Grupa Vas ne košta ništa, samo vaše vrijeme, a pruža neprocjenjive informacije i iskustva.