Iskustvo svake majke u dojenju je značajno i vrijedno a posebno kada ga želi podijeliti sa drugim sadašnjim ili budućim majkama.
Donosimo Vam još jednu priču majke i njezino iskustvo u dojenju u cilju pripreme na susret sa mogućim izazovima tijekom dojenja ali i mogućnostima kako ih uspješno prevladati.
Moja priča o dojenju
Prvo dijete nisam dojila, ali tek sad vidim da to nije zato jer nisam mogla, već zato što nisam imala dovoljno znanja o dojenju ali isto tako nisam potražila stručnu podršku. Iskusnije osobe u mojoj bližoj okolini komentirale su da je beba najvjerojatnije u rodilištu naučila na bočicu (jer je bila na neonatologiji 7 dana i hranjena je na bočicu) ili da nemam dovoljno mlijeka ili da moje mlijeko nije dovoljno dobro čim stalno plače i neće da sisa…
Kad sam rodila drugo dijete, rekla sam da ću dati sve od sebe da uspijem održati dojenje. Moja želja da svom djetetu pružim i dam mu najbolje što mogu je bila veća od ičega – a to je majčino mlijeko.
I nažalost, nije krenilo lako i jednostavno, ali sam se borila i izborila. Iako sam opet imala iste probleme kao i s prvim djetetom, sada sam pročitala mnoge tekstove o dojenju te pogledala dostupne filmove na Internetu i na svu sreću pronašla dovoljno dobru stručnu podršku i pomoć patronažne sestre i savjetnice za dojenje koja mi je svaki put iznova svojim savjetima putem e-maila davala „snagu“ da nastavim i da sve ono što se loše događa je samo faza koja prolazi.
Najprije je bio problem s velikom količinom mlijeka i prejakim otpustom mlijeka gdje je beba kod dojenja stalno vrištala i plakala, nakon toga su uslijedili i grčevi i progutani zrak isto tako popraćeni plačem i nezadovoljstvom bebe, pa kapi za grčeve koje su još više pogoršale situaciju, pa osjećaj da po cijeli dan samo dojim i prebacujem bebu s jedne dojke na drugu, pa onaj osjećaj da sam zarobljena i prikovana uz bebu i da nema izlaza, pa u kratkom periodu moje jednodnevne temperature, pa osipi kod djeteta…
To je sve utjecalo i na moje raspoloženje i stanje kao i stalna pitanja o tome da li imam dovoljno mlijeka, da li je mlijeko dovoljno dobro, trebam li odustati od dojenja i krenuti s bočicom i završiti sa svom tom mukom…
U svim tim lošim situacijama zatražila bi pomoć i podršku.
Potporu i stručne savjete koje sam dobila i koji su me u svim tim kriznim trenucima držali da ustrajem i ne odustajem bila je izražena u nekoliko sasvim jednostavnih rečenica. A rečenica koja me je posebno hrabrila u onim za mene tada najtežim trenucima bila je:„Ništa se ne brinite, najvažnije je da ovo početno razdoblje „prebrodite“ i uvijek razmišljajte (vezano uz dojenje) da ste uspješni dan po dan!“
Uključila sam se i u rad grupe za potporu dojenju koja djeluje u mojoj sredini. Jako je stimulirajuće kad netko koga ne znate, s tolikim žarom se trudi da vam svojim savjetima pomogne i daje vam potrebnu podršku.
I evo dojim već više od 7 mjeseci…i čarobno je i neopisivo i stvarno posebna i neraskidiva veza koju s prvim djetetom nažalost nisam imala.
Koliko god nekad naporno i teško bilo, ujedno je najjednostavnije, najlakše i najljepše. Sretna sam jer sam svom djetetu pružila najbolje što sam mogla a to je majčino mlijeko.
Mama Marina