Bok, moje ime je Vedrana, imam dvadeset i devet godina, u sretnom sam braku i dojim trogodišnjaka. Dojim zato što znam u teoriji i uživam u praksi sve dobrobiti produženog dojenja. Educirala sam se i informirala o svim dobrobitima dojenja još u trudnoći (trudnički tečaj, čitanje knjiga i literature preko neta) a kako je malac rastao tako sam širila znanje o dobrobitima majčinog mlijeka i svim prednostima produženog dojenja.
Edukacija treba trajati cijeli život, ona ne prestaje završetkom škole, naprotiv tek tada počinje! Znala sam i još uvijek znam koliko je dojenje nutritivno, zdravstveno i emocionalno bitno te da njegove vrijednosti ne padaju preko noći niti majčino mlijeko odjednom postane bezvrijedno kad napune godinu, dvije, tri ili više.
Majčino mlijeko u dobi od 6-12 mjeseci zadovoljava polovinu a od 12-24 mjeseca trećinu djetetovih energetskih potreba.
U drugoj godini dojenja (12-23 mjeseca), količina od 448 ml majčinog mlijeka donosi djetetu:
• 29% od ukupnih potreba za energijom
• 43% od ukupnih potreba za proteinima
• 36% od ukupnih potreba za kalcijem
• 75% od ukupnih potreba za vitaminom A
• 76% od ukupnih potreba za folnom kiselinom
• 94% od ukupnih potreba za vitaminom B12
• 60% od ukupnih potreba za vitaminom C
Nakon isključivog dojenja prvih šest mjeseci polako smo kretali s dohranom.
S njegovih godinu dana osjećala sam sve veći pritisak okoline i bližnjih da slabo jede jer još uvijek cica („ kad mislimo prestat cicati“, „ne treba mu to više jer je dovoljno veliki da sve jede“).
Danas sam ponosna što sam slušala sebe i svoje dijete a ne sve oko sebe.On super napreduje čak je i na gornjoj granici visinom spram svojih vršnjaka.
Uz mamino mlijeko veliki je zaljubljenik u svu vrstu hrane. Obožava voće i povrće! Što rado pripisujem upoznavanju okusa kroz majčino mlijeko.
Količinom se ne bavimo (ne mjerimo, važemo niti brojimo žlice i tanjure). Gledamo da ima ponuđeno zdravo i svježe te mu vjerujemo da sam zna odrediti granicu kad mu je dovoljno /koliko će pojesti.
Dojenje je za nas puno više od hrane, ono nam olakšava disciplinu, omogućuje trenutke mira i povezanosti. Produženo dojenje u našem slučaju je krcato prednostima, pogotovo onim zdravstvenim.
Iako je on vrlo zdravo dijete dojenjem nismo zaobišli neke bolesti ali nam je zato dojenje uvelike ubrzalo i olakšalo proces ozdravljenja. Dok su druga djeca bronhitis vukli tjednima mi smo ga ˝preboljeli˝ u dva dana i to na iznenađenje našeg pedijatra. Temperature kod nas nisu trajale duže od jednog (vrlo rijetko dva) dana, nisam morala brinuti da će dijete dehidrirati i dal dobiva dovoljno tekućine jer je u vrijeme bolesti pojačano dojio.
Kad je odbijao svu hranu i tekućinu dojenje je spašavalo stvar. Zbog puno kontakta uočim i najmanje promjene ponašanja kod njega što mi omogućuje da shvatim uzrok te promjene, bila to nervoza ili početak bolesti , te se lakše nosimo s tim promjenama.
Svaki dan svjedočim dobrobiti dojenja i utjecaju dojena na emocionalan razvoj. Jedan od razloga našeg produženog dojenja je taj što nam dojenje osigurava puno kontakta i zajedničkih trenutaka povezivanja. Omogućava nam kvalitetnu komunikaciju, usredotočeni smo jedan na drugoga bez obzira gdi se nalazimo, i u najvećoj strci mi se izoliramo u naš mali svijet mira, tišine i povezivanja.
Dojenjem brzo i kvalitetno riješimo sve strahove, utjehu i zadovoljimo osnovne potrebe za dodirom i nježnošću. Dojenje nam je omogućilo da u tim najvažnijim prvim godinama izgradimo dobre temelje i kvalitetan odnos, da lakše prebrodimo tantrume i skokove u razvoju, da se lakše nosi sa svojim osjećajima, da ih lakše prihvati i razumije.
Gledam ga i vidim nebrojeno prednosti našeg dojenja, pomaže mu u samopouzdanju u psihičkom i fizičkom rastu i razvoju. I meni možda osobno najbitnije vidim koliko razvija empatiju jer dojenjem i on dobiva povratnu informaciju o meni i mojim potrebama.
Dojimo i nastavljamo, ne znam do kad, kod nas to ide svojim prirodnim tokom, nikad nisam dojila po rasporedu niti sam ukidala podoje, kako raste tako se i smanjuju i skraćuju podoji.
Svaki dan nam je drugačiji. Nemam crno- bijeli odgovor na nijedno pitanje. Sami ispisujemo svoje stranice i pokušavam nas ne uspoređivati s nikim i obratno.
Nekad doji osam puta u noći, nekad jednom. Neke večeri se uspavljuje cicom dok ne utone u san a nekad si pocica i odmakne se.
Ne, ne mislim ga dojiti do 18. ali da, još dojimo i dojit ćemo dokle god on ima potrebu za tim i dokle god je i meni to ok, jer vjerujem i živim to da je on sposobno, pametno malo biće kojemu dojenje ispunjava sve psihofizičke potrebe, kako raste tako se i vidno osamostaljuje točno onim tempom koji njemu odgovara. Eto to je naša priča i naš put.
Želim naglasiti da ne osuđujem ni jednu majku koja iz svojih osobnih razloga (bili oni socijalni zdravstveni ili neki drugi) nije dojila!
Iako vjerujem (temeljeno na znanstvenim činjenicama) da svaka žena, fizički može dojiti te da ne postoji preslabo mlijeko niti se mogu složiti da mlijeko može nestati preko noći.
Zalažem se za edukaciju i pravo svake trudnice, majke, svakog roditelja da primi kvalitetne i dobre informacije o dojenju te da na temelju njih donese svoju odluku.
Vedrana.