Uz podršku je sve lakše!
Moj prvi susret s mojom bebom i ulazak u svijet majčinstva bio je dosta težak, curica je rođena carskim rezom, bolovi tijekom oporavka, nemogućnost podignuti svoje dijete, jer se ne mogu ustati od bolnog reza, prve ragade u bolnici… poslije razvojni skok i cicanje po cijele dane.
Nažalost, nitko vam u bolnici ne kaže što vas doma čeka, a moja patronažna sestra mi je bila najveća podrška. Okolina nije dovoljno educirana, slušala sam komentare da mi je dijete gladno, jer je stalno plakala i u takvoj situaciji se jako teško postaviti jer želite najbolje za svoje dijete.
Sestra Jasna me pozvala na druženje u Grupu kad je moja curica imala mjesec dana. Bojala sam se izaći van, jer je ona non stop htjela biti na prsima, ali odlazak u grupu djelovao je terapeutski.
Susret sa ostalim majkama i razgovor s njima, riječ utjehe i podrške koje sam tamo našla davale su mi snage za dalje.
Sjećam se kako sam uz pomoć svoje patronažne sestre poboljšala laktaciju i kako smo zajedničkim snagama spasile moje dojenje.
Važno je reći kako pedijatri vrlo brzo preporuče odmah dohranu umjetnim mlijekom, ali dobro da sam poslušala stručniju osobu i pružila svojoj curici najbolje. Da nije bilo nje i socijalne podrške ostalih mama iz grupe, s kojima sam razvila prijateljstvo, vjerojatno bih puno teže prolazila kroz svoje prvo iskustvo dojenja kao novopečene mame.
Iz tog razloga je jako važno održavati ovakve grupe da ohrabri mame u predivnom osjećaju dojenja, a sve kroz druženje i razgovor.
Grupa nas povezuje i stvara osjećaj zajedništva, priča se o temama koje muče svaku mamu, razmijenjuju se iskustva, dolaze nam tu zubari, fizioterapeti na poziv naše patronažne sestre gdje se iz prve ruke dobe informacije.
Uglavnom su to vrlo opuštena i ugodna druženja jednom mjesečno gdje nam vrijeme jako brzo proleti i jedva čekamo novo druženje.
SILVIA VULJANIĆ, PETRINA MAMA
ČLANICA GPD “NJAMNJAMAČI” ZAGREB