Nisam mislila da ću imati „svoju priču o dojenju“. Tijekom prve trudnoće, prije nekoliko godina, razmišljala sam kako su sve te priče o dojenju precijenjene, kako nije važno dojiš li ili ne, nisu mi bile jasne žene koje doje dulje od 6 mjeseci… sve do onog čarobnog trenutka, kada su mi, odmah nakon poroda, stavili moje zlato, moju curicu na prsa. Tada se sve promijenilo. Nismo se razdvajale dvije i pol godine.
Priznajem, nisam odmah znala da ćemo se toliko dugo družiti na taj način. Ali, vrijeme je prolazilo i pokazalo da je njoj dojenje potrebno – naravno, u početku kao hrana i utjeha (ne moram naglašavati da dudu nije imala), ali, primjećivala sam da joj paše i za njezinu sigurnosti i prije svega za imunitet, pogotovo kada je krenula u jaslice. Jednostavno, kao majka, shvatiš da je dojenje nešto najbolje i najzdravije za tvoje dijete, najjednostavnije i na koncu, besplatno. Istina, zadnjih godinu dana dojili smo samo doma , to je bio naš svijet poslije vrtića, za uspavljivanje, za maženje, nešto samo naše.
Naravno, nije uvijek bilo lako. Znalo je biti naporno jer je curka bila baš „veliki sisavac“, pa je svaka riječ ohrabrenja dobrodošla, kako bismo nastavili dalje. Jednostavno sam poslušala našu divnu patronažnu sestru Jasnu i dojila na zahtjev. Uz našu Jasnu, imala sam i imam veliku podršku supruga i ostatka obitelji. I to je strahovito važno. Istina, imala sam veliku sreću jer nisam imala ni ragade ni mastitis.
Upravo sada, ponavljam sve isto s njezinim bracom. Imamo staž od punih 6 mjeseci i idemo sigurno i ponosno dalje! A seka je jako ponosna na bracu. I zna da je cica rezervirana samo za njega.
Jedno je sigurno, sav taj trud prođe i višestruko vam se vrati. Između ostaloga, zato jer nema ljepšeg i ponosnijeg osjećaja od trenutka kada vam patronažna sestra, ili sestra kod pedijatra, izvaže bebača i kada čujete da dobro napreduje. I to, isključivo zahvaljujući vama.
Usput, ne bih rekla da se dijete „razmazi“ i postane ovisno o majci, ukoliko dugo doji. Naime, takvo mišljenje vlada u društvu. Naprotiv, iz iskustva bih rekla, da se, kroz dojenje, djeca na neki način uče samostalnosti i sigurni su u ljubav koju im pružate, jer znaju da ste vi uvijek tu, za njih. A to je ono što je najvažnije!
Mama Željka, članica gpd “Njamnjamači”, Prečko