Kada maštate o tome kako ćete jednog dana imati prekrasnu vjenčanicu i najljepše vjenčanje, vjerojatno baš u tom trenutku nemate u mislima dojenje. Barem ja nisam puno znala o dojenju prije svoje prve trudnoće. S dolaskom sretne vijesti da sam trudna počelo je i moje istraživanje o tih nevjerojatnih 9 mjeseci . Čitajući razne časopise, knjige i prateći forume informirala sam se o mnogim stvarima pa tako i o dojenju. Dojenje je bilo vrlo pozitivno prikazano a i samim time da je to najbolja hrana za bebu za mene dvojbe nije bilo, dojit ću svoje dijete i jedva sam čekala da naša avantura započne. Kada je konačno došao i taj dan da je moj sin odlučio upoznati svoju mamu nitko od mene nije bio sretniji. Porod je dobro prošao i dobila sam svog malog mirisnog smotuljka. I desila se ljubav na prvi pogled. Vito je bio najljepše dijete i nisam mogla pogled skinuti s njega. No vjerojatno ima nešto i u onome da ljubav ide kroz želudac pa je uskoro moj maleni smotuljak osim maminog dodira trebao i malo hrane. Sjetila sam se onih nasmiješenih mama iz časopisa koje doje svoje dijete te spremno i odvažno krenula u taj pothvat jer izgledalo je to u časopisima prilično jednostavno. No moja stvarnost je ipak bila malo drugačija. Prvo pitanje je bilo: od kuda početi? Da prvo namjestim sebe pa njega ili njega pa sebe, kako da moju bradavicu smjestim u njegova malena usta i k tome da je još ispravno prihvati i kako da sve to napravim prije nego što se jako rasplače?? Da nije došla medicinska sestra tko zna kako bi to završilo, ovako je moj Vito nakon prvog obroka sretno i zadovoljno zaspao.
Prvih mjesec dana bilo je svega; i krvavih bradavica i prepunih, bolnih, tvrdih dojki i plač mog djeteta nakon hranjenja. Hranjenja su ponekad bila i svakih pola sata pa više nisam znala da li je noć ili dan ali hrabro i uporno išli smo iz dana u dan čvrsto vjerujući da će uskoro biti lakše. Baš tako je i bilo, već drugi mjesec uspjeli smo se uskladiti i dojenje je postalo nešto najljepše u našim zajedničkim trenucima. To nije bilo samo hranjenje djeteta to je bilo puno više od toga. To je bila jedna nevjerojatna povezanost, jedna posebna toplina i sreća, baš kao osmijeh od uha do uha 🙂
Moj drugi sin došao je tako brzo na svijet da se zapravo nisam ni snašla a babica mi ga je položila na trbuh. I dok sam ga promatrala on je već otvarao usta i dizao glavicu prema mojoj dojci. To iskustva mi je bilo nevjerojatno i nešto najljepše što sam doživjela. Moj Toma, tek rođena beba želi dojiti i naravno da sam odmah probala a on je počeo sisati. Od ovoga zaista zaboravite na sve bolne trudove i osjećate se počašćeno što imate tu privilegiju imati najbolju ulogu na svijetu; biti mama.
Danas je moj Toma sretna, vesela sedmomjesečna beba koji doji kada i koliko želi. Sada smo mi već profesionalci u tome ali na samom početku kada sam rodila Vita puno mi je pomogla grupa za potporu dojenju. Kada se zajedno u jednom toploj atmosferi skupe majke, međusobno razgovaraju, izmjenjuju svoja iskustva, požale ili podjele sreću svaki problem postane manji i rješiv a svaka sreća se udvostručuje. A ja sam sretna mama jer ima dva prekrasna sisoljubca.
Mama Sandra Jambrošić Požgaj