Neposredno nakon poroda, još u rađaoni kad su mi babice stavile na prsa malog anđela, osjetila sam njegovu potrebu za toplinom, zaštitom a nadasve hranom. Taj mali anđeo zove se Lukas, moj prvi sin i najveća radost u mojem životu. Kroz tudnoću sam čitala razne časopise, internetske stranice i sakupljala savjete od mame,bake, tete… Sve se svodilo na jedno: dojenje je najvredniji dar koji mogu pružiti svom djetetu. Tako je i bilo, Lukas i ja ostvarili smo poseban odnos, a samim tim dojenje me ohrabrilo i pokazalo da mogu biti najbolja mama za svog sina. U rodilištu smo cijelo vrijeme boravili zajedno i nisam imala nikakve probleme oko uspostave dojenja. [divider] [/divider]
O postojanju grupe za potporu dojenja upoznala me patronažna sestra koja je meni i suprugu najviše pomogla oko malog Lukasa. Sa patronažnom sestrom obavili smo prvo kupanje, pokazala nam je na pravilnu njegu pupka i koje kremice koristiti kod alergije. Prvi susret sa grupom ostao mi je u prekrasnom sjećanju jer je nešto nevjerojatno vidjeti zajedno prekrasna i radosna lica majki koja ponosno pokazuju svoju djecu. Već na prvom susretu uz upoznavanje, razgovarale smo o najljepšim trenucima u trudnoći, samom porodu i prvim danima majčinstva.
Odlasci na grupe na neki način ispunjavali su me mirnoćom i srećom, ali i davali rješenja za probleme sa kojima sam bila suočena. Ondje su prisustvovale i iskusne majke koje su bile uvijek spremne priskočiti nekim savjetom ili utjehom ali i one se nisu sramile tražiti pomoć.
Naravno, na početku sam bila mama s najmlađim djetetom i imala najviše pitanja – dali dijete probuditi po noći i hraniti ili ostaviti da spava pa se ono samo probudi kad je gladno, dali ima određeno koliko vremenski hraniti dijete, kako spriječiti da dijete ne guta previše zraka dok jede. Svaki mjesec imala sam nova pitanja na koja sam uvijek dobivala odgovore. Upoznala sam se sa majkama sa kojima se danas svakodnevno družim i u kojima sam pronašla nove najbolje prijateljice.
Višegodišnja sam sportašica i kada je Lukas imao samo tri mjeseca, počela sam sa treninzima ali oni me nisu odvojili od najvažnije stvari za moje dijete a to je dojenje. Uvjerenja sam i dalje da dojenje pruža najbolju zaštitu od bolesti i jača sam djetetov imunitet. Kada je Lukas navršio godinu dana, tek tada smo prestali sa dojenjem. Majčinstvo mi pruža užitak koji ne možeš zamijeniti a Lukasov osmijeh i zadovoljstvo su najveći dar.
Željka i Lukas