Moje ime je Eva i majka sam, sada osmomjesečne, curice Lee. Mogu reći da je grupa za potporu dojenju, čije sastanke ne propuštamo od kad je Lea navršila mjesec i tjedan dana, za nas značila jako puno i još uvijek znači.
[divider] [/divider]
Kada nas je patronažna sestra Darinka pozvala na prvi sastanak grupe za potporu dojenju u Domu zdravlja Dugave, nisam uopće dvojila i rado smo se odazvali pozivu. Upravo je taj naš prvi sastanak na kojem smo prisustvovali bio od najvećeg značaja. Vjerujem da se svakoj novopečenoj mami u prvih mjesec dana, nakon niza neprospavanih noći, problema s dojkama, dojenjem, grčevima i sl. po glavi vrte razna pitanja: da li sam dobra mama, da li uopće znam što radim, da li radim sve krivo i da li svi drugi rade to bolje? Upravo u tom pogledu pomogla nam je grupa. Kada sam čula da i sve druge majke muče isti ili slični problemi ili možda neki sasvim drugi i da nitko nije odmah imao rješenje za sve brige majčinstva u malom prstu, to je za mene bilo veliko olakšanje. Osim toga od mama već starije djece koje su prošle iste poteškoće koje su nas mučile u početku, dobili smo pregršt dobrih savjeta kako neke stvari riješiti na najbolji mogući način. Pa iako sam pročitala nekoliko knjiga i provela sate na internetu, upravo riječ od nekoga tko to i sam proživljava najviše znači. Već nakon tog prvog sastanka ja sam bila puno mirnija, a to je naravno utjecalo i na Leu pa je i ona bila puno mirnija i zadovoljnija beba.
Ono što sam već nakon prvog sastanka znala je i da ću svakako ustrajati u dojenju. Već sam i sama znala da je to najbolje za moje dijete, a od drugih mama s već ponekim iskustvom, saznala sam kako je to najbolje, odnosno najlakše i za mene. Moram priznat da sam ubrzo shvatila o čemu pričaju, jer kad znate da u svakom trenutku, gdje god se našli sa svojim djetetom, kad ogladni ili se samo uznemiri možete mu uvijek pružiti utjehu i ne morate razmišljati koliko bočica i sl. ponijeti sa sobom, to zbilja puno znači. I sad kad smo počeli s dohranom, pa svaki dan razmišljam koje voće, koje povrće i sl. pripremiti, te kada isto ponuditi Lei, jer za tu je hranu zainteresirana samo kad nije pregladna i nije preumorna, vidim da je upravo prvih 6 mjeseci, kad smo isključivo dojili bilo najljepše vrijeme za mene, a i za Leu, koja i sa 8 mjeseci još uvijek najradije cica.
Uz razne savjete i rješenja problema, grupa nam je pružila još jednu značajnu stvar, a to je društvo i, mogu reći, prijatelje. Kako smo novi u kvartu, nismo poznavali nikoga za šetnju i druženje, a i inače tata, obitelj i prijatelji svi rade i nema ih po cijele dane, tako da puno znači kad upoznate nekog s kim se možete družiti i popričati. Unutar grupe smo razmijenili brojeve telefona s drugim mamama te je uskoro postala tradicija svakodnevno zajedničko šetanje s bebama. Pa iako je vrijeme koje provedete sa svojim djetetom nešto najljepše i najdragocjenije, nakon nekoliko dana gugutanja ipak imate potrebu porazgovarat s nekom odraslom osobom, a koju zanima ista tema kao i vas – vaša beba. Osim toga i naše bebe postale su prijatelji, pa iako možda još toga nisu ni svjesni, vjerujem da će se to prijateljstvo još razviti kada zajedno krenu u vrtić, a možda i u školu pa će to zbilja biti prijateljstvo od najranijih dana.
Ono što svakako mogu reći, da bi svakom preporučila da potraži u svom susjedstvu grupu za potporu dojenju i sudjeluje na sastancima iste te da ću i sa drugim djetetom rado posjećivati sastanke grupe, jer mislim da će mi i tada biti od velike pomoći savjeti drugih mama, a rado ću i ja pomoći drugim mamama s nekim savjetima, koje vjerujem da mogu podijeliti nakon ovog iskustva koje sam već stekla sa svojim prvim djetetom.
Mislim da bi grupu za potporu dojenju mogli nazvati i grupa za potporu dojenju, savjetovanje i druženje, jer ona nama mamama znači zbilja još i puno više.
Eva i Lea (8mj.)