Prošle su dvije godine otkad je moje maleno stiglo na ovaj svijet. Iako je vrijeme proletjelo, prošle smo dug i naporan put od dojenčeta do djevojčice koja sve mora “Sama!”. Tako nam je i svaki razvojni korak bio mali uspjeh, još jedna zelena kvačica. Dijete je prohodalo i progovorilo…
S dvije godine sama savladava stepeništa, trči, igra se lovica i skače, razbija koljena, sama se penje na najviše tobogane i radi kolut naprijed, sama se penje u kadu i do najviših polica. Izgovara sasvim jasne rečenice kojima izražava svoja htijenja i prepričava prošlost. I kako to bude, da vas najednom sasvim spontano iznenadi, s dvije godine i mjesec dana nešto joj se u glavi otvorilo pa stalno postavlja pitanja: “ A mama, ka je to? “ Od onoga što mene posebno veseli, krenuli smo pričati i čitati priče, učimo pjesmice i pjevamo. Gloria ponekad dohvati i koji “priručni” mikrofon, kao žlicu ili kemijsku olovku, pa stane pjevati. Vodeći hit je “Twinkle, Twinkle Little Star”.
Jedan od najvećih uspjeha bio je kada smo s godinu i osam mjeseci potpuno rekli pa-pa pelenama, jer ona je ipak velika cura, a velike cure ne nose pelene. Ima i najbolju prijateljicu Korinu. Pa iako se ponekada posvade oko igračaka, obje uživaju u društvu svojeg vršnjaka. Za mene je ovo zaista posebno razdoblje jer moje maleno često kaže: „Mama volim te.“ ili sasvim spontano traži zagrljaj.
Razdoblje dojenja je zaboravljeno, ali družeći se s bebama povremeno se javi znatiželja pa traži mamin „didi“ unatoč tome što mama kaže „da mljekeca više nema“. Sada otkriva sve više novih okusa sezonskih slastica, od bobica koje je sama brala u vrtu ljeti, do pečene tikve i kestena ujesen. Otkriva da je zabavno ići i s mamom u šoping, isto kao i ludirati se po kući uz glasnu glazbu.
Iako je još malena djevojčica koja tek upoznaje svijet, mogu reći da je prava mala dama koja zna što hoće, a ja ponekad moram dobro uposliti svoj intelekt da je usmjerim u drugom smjeru.
Osim kada popustim 🙂
Napisala: Tatjana Pavlic Blažon